Mina Kujovic
Zahtjev za otvaranje gimnazije u Gracanici 1914. godine

A demand for the opening of Grammar School (Gimnazija) in Gracanica 1914

Abstrakt: Iz ovog, do sada nepoznatog dokumenta doznajemo da su ugledne Gracanlije još 1914. godine zahtijevali od okupacionih vlasti da otvore gimnaziju u Gracanici, uz prigovor da je citav ovaj kraj u aktuelnim razvojnim programima potpuno zapostavljen. Nažalost, nije poznato da li je vlast u Sarajevu reagovala ne te prigovore. Vjerovatno je Prvi svjetski rat prekinuo sve te aktivnosti.
Kljucne rijeci: Gracanlije, Kotar Gracanica, deputacija

Abstract: From this, so far unknown, document we learn that some well-respected townsmen of Gracanica had far back in 1914 demanded that the occupation army should establish the Grammar school in Gracanica objecting that the whole area was utterly neglected as far as the cultural development was concerned. Unfortunately, it so far not known whether there was any response from the authorities in Sarajevo. It is m ore likely that the World War 1 had interrupted all those activities.
Key words: Gracanlija (a townsman of Gracanica), Kotor Gracanica, deputation

Grupa od 14 uglednih predstavnika gracanicke opcine (Ahmet Širbegovic, Mehmed Rešidbegovic, Omer Hivzefendic, H. Mošo, I. Danon, Mošo M. Elazar, Adem Džebic, Sulejman Fazlic, Mujaga Kucukalic, David I. Danon, Mujaga Halilbegovic, Hasib Hivzefendic, Rafel I. Danon, Ibrahim Cajic i M. Rešidbegovic) posjetila je Sarajevo 21. marta 1914. godine i tom prilikom predala Zemaljskoj vladi za Bosnu i Hercegovinu jednu peticiju, molbu , u kojoj su ispisane odredene potrebe i zahtjevi za brži ekonomski razvoj Gracanice. U spisima Zemaljske vlade Peticija je protokolisana 28. marta 1914. godine. Šefu Zemaljske vlade, Potjoreku, Peticiju je predala posebna deputacija, koju je predvodio Ragib-beg Džinic . Osim napomene o toj deputaciji, drugih podataka na dokumentu nema. Nismo mogli utvrditi da li su svi spomenuti gradani bili u deputaciji ili su Potjoreka posjetili samo odabrani. Isto tako, nismo mogli utvrditi da li je Zemaljska vlada na nekoj od svojih sjednica razmatrala zahtjeve gracanickih predstavnika. Ako je i bilo nekih planova, Prvi svjetski rat je onemogucio njihovu realizaciju.
Svoju predstavku Gracanlije zapocinju konstatacijom da Zemaljska vlada planira Ťmnogo milionať za novi investicioni program, koji ima za cilj da Ťnašu domovinu unaprijedi i u materijalnom i u moralnom pogleduť. Slijede zahvale Zemaljskoj vladi i njenom planiranom investicionom programu i konstatacija da je prirodno nastojanje svakog kraja, svakog pojedinog mjesta što želi Ťneku korist za se izvuciť. Želje su narocito izražene kod onih koji su iz nekih razloga bili zaboravljeni i u ranijim razvojnim programima izostavljeni. Medu takve, prema mišljenju potpisnika molbe, spadala je i Gracanica:

Kao predstavnici takvog jednog zaboravljenog kraja i mjesta, kao izaslanici grada Gracanice i njegova kotara slobodni smo da pred visoku vladu izidemo sa ovom predstavkom, u kojoj popisasmo sve ono, cega nemamo, a trebali bi imati, pa molimo da nam se pomogne jer inace nemamo nikakve buducnosti.
Imajuci u vidu investicioni program i krecuci se u granicama mogucnosti slobodni smo da ovom predstavkom visoku vladu upozorimo na slijedece svoje prijeke potrebe i da najponiznije zamolimo, da im se po mogucnosti i cim prije udovolji.
I. Dok zapadna strana kotara: dolina Bosne od Doboja do iza Kožuha ide u susret boljoj buducnosti, jer ce ju naskoro posijecati prva pruga naše buduce željeznicke mreže, dok ce normalizovanjem vec postojece pruge Doboj - Tuzla i ostala sela našeg kotara uznapredovati, ostaje naše kotarsko mjesto - grad Gracanica po strani od potonje pruge, spojeno doduše željeznicom ali onim casom bez vrijednosti, kad se normalizovanje sastavne joj pruge Doboj - Tuzla konacno izvrši. Molimo zato, da se proširenje dosadašnje pruge uskoga kolosijeka Doboj - Tuzla izvrši tako, da se pruga od Boljanica do iza Gracanice premjesti na desnu obalu Sprece ili da se barem postojeca pruga Karanovac - Gracanica normalizuje.
II. Pošto ce se u najbližoj buducnosti više srednjih škola graditi, molimo, da se jedan srednji zavod (makar samo mala gimnazija) i u Gracanici podigne.(ist. ur.)
III. Nastojeci da ispravimo pogreške, koje su naši stari pocinili, kad su odbili centralnu kaznionu, koja se danas u Zenici nalazi, molimo da se ženska kazniona, koja ce se naskoro graditi, u Gracanici sagradi.
IV. Da uzmognemo naše mjesto izdašnom i zdravom vodom snabdijevati potrebno je da u Gracanici nacinimo vodovod. Pošto je naša opcina danas bez znatnijih prihoda, -moramo, pored sve pripravnosti, da sami mnogo žrtvujemo - da zamolimo subvenciju iz zemaljskih sredstava.
Sve te navedene potrebe konkretizujemo i obrazlažemo potonja u prilozima pod I-IV i ponovo molimo, da visoka vlada našu molbu cim prije u pretres uzeti izvoli…ť

U nastavku predstavke spominje se kako su gradska opcina u Gracanici, a i kotarsko vijece spremni maksimalno se žrtvovati kako bi se njihovo mjesto unaprijedilo.
Spomenuta obrazloženja priloga I, III i IV nisu sacuvana ili ih, za sada, nismo mogli pronaci. Sacuvan je samo prilog II, koji se odnosi na srednju školu. Napisan je u dva primjerka: latinicom i cirilicom. Ovjeren je samo prilog napisan latinicom.
Donosimo integralni tekst priloga II:

GRADNJA SREDNJE ŠKOLE U GRACANICI

Investicioni program, koji se tice nastave, predvida nekoliko novih srednjih škola. Time se nastoji podici viša duševna kultura našeg naroda.
Ako se uvaži, da je naš narod siromašan i da su tek rijetki pojedinci kadri, da se o svom trošku školuju i izdržavaju, dok je vecina upucena na državne i privatne štipendije, onda je jasno, da se narod time, što ce mu se u glavnom gradu i po okružnim mjestima podici nova srednja škola, ne može toliko pomoci, kao što bi mu se pomoglo, kad bi se ti zavodi smještali po provinciji. Onda bi te škole mnogo više narodu koristile, jer bi ih više djece pohadalo, koja bi kod svoje kuce imala stan i hranu, što je svakako mnogo jeftinije, nego li uzdržavanje na strani.
Kako se pogovara ono se i namjerava više takvih zavoda u provinciji otvoriti, pak se još mnogo gradova prijavilo, koji na njih reflektuju.
I mi kao predstavnici Gracanice, molimo da se i u našem mjestu jedna srednja škola otvori. Naše je mjesto od prirode zdravo, blage klime, spojeno željeznicom i putevima sa svojom okolicom, ono imade prilican broj državnih (5, a gradice se naskoro još 2) i konfesionalnih (3) osnovnih škola, a narod jedva ceka, da mu se dade prilika, da svoju djecu, koju i u osnovnu školu rado daje, dalje obrazuje.
Gradska opcina je pripravna na najvece žrtve u tu svrhu, da srednju školu dobije: voljna je pomocu komunalnog zajma zemaljskoj upravi potrebnu zgradu na raspolaganje staviti, a po mogucnosti godišnji prinos za uzdržavanje zavoda votirati.

Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine razmatrala je prispjele molbe za otvaranje srednjoškolskog zavoda u onim opcinama koje su smatrale da za to imaju dovoljno uvjeta. Razmatrane su molbe predate iz: Dervente, Livna, Bijeljine, Gradacca i Bosanske Krupe. U nedatiranom zapisniku (izvještaju), koji je tom prilikom sacinjen ne spominje se molba upucena iz gracanicke opcine. Komisija koja je razmatrala pristigle molbe, konstatovala je da Derventa, Livno i Sarajevo imaju najviše uvjeta za otvaranje srednjoškolskog zavoda.
Možda je zahtjev iz Gracanice kasno pristigao?