Omer Hamzic

IZBORI SE

Rezultati opcih izbora 2002.

2002 General Elections Results

Abstrakt:

Ovogodišnje opce izbore, koje prvi puta nakon Dejtona organizuje domaca vlast, karakteriše velika apstinencija biraca na svim nivoima glasanja, propast projekta "Alijanse za promjene" na celu sa SDP i povratak takozvanih nacionalnih stranaka na politicku scenu Bosne i Hercegovine. Prilog donosi globalne rezultate izbora na svim nivoima glasanja u Bosni i Hercegovini i detaljne podatke s podrucja opcine Gracanica.

Abstract:

This year general elections, which were organised for the first time, after the Dayton, by local authorities, are typical for large abstinence of voters at all levels, fall of the “Alliance for Change” project led by SDP and return of so called nationalist parties to a political stage of Bosnia and Herzegovina. This article gives global results of elections on all levels of voting in Bosnia and Herzegovina and information in detail from the territory of Gracanica municipality.

Key words: Elections 2002, Gracanica, defeat of SDP

Glavne karakteristike opcih izbora 2002.

Iako su ovogodišnji opci izbori (5. 10. 2002. godine) organizovani pod geslom "izbori se" (po prvi puta u organizaciji domacih vlasti), skoro polovina biraca nije imala ni želje ni volje da se "bori i izbori" za svoje nove zastupnike, koji su i ovoga puta obecavali kule u oblacima. Skoro polovina biraca glasala je tako što uopce nije ni glasala. Ovi izbori, dakle, ostat ce upamceni po dramaticnom ignorisanju i apstinenciji birackog tijela. Pamtit ce se i po izbornom debaklu Alijanse za promjene na celu sa SDP i neocekivano dobrim rezultatima koje su ostvarile takozvane nacionalne stranke na svim nivoima glasanja. Niko ne zna kakve ce posljedice imati "povratak otpisanih", koji na velika vrata ponovo izlaze na politicku scenu Bosne i Hercegovine. Pesimisti vide povratak na devedesete ili, ublaženo, na 1996. godinu, optimisti naziru neke reformske vjetrove u najnovijim prestrojavanjima nacionalnih stranaka i ocekuju neko cudo od takozvane medunarodne zajednice.
Narodna poslovica kaže: "Što siješ, to ceš i žnjeti."

Rezultati glasanja – glavni podaci

Na ovogodišnjim izborima glasalo je nešto malo više od polovine birackog tijela Bosne i Hercegovine (U Federaciji BiH 55%, u Republici Srpskoj 51%). Analize ce pokazati da li su novu vlast doveli oni koji su izašli na glasanje, dakle ta malo veca polovina ili oni koji nisu ni glasali.
Rezultati izbora za clanove Predsjedništva BiH: kandidat SDA Sulejman Tihic novi je clan Predsjedništva BiH iz reda bošnjackog naroda sa osvojenih 37,29% glasova, kandidat HDZ Dragan Covic izabran je za clana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda sa osvojenih 61,52% glasova, a kandidat SDS Mirko Šarovic postao je clan Predsjedništva iz reda srpskog naroda sa osvojenih 35,52%. Na osnovu navedenih procenata, može se zakljuciti da su Hrvati ovoga puta bili "najvjerniji" svojoj nacionalnoj stranci.
Kandidat SDS Dragan Cavic, sa 35,89% glasova, izabran je za predsjednika Republike Srpske.
U Zastupnickom domu Parlamentarne skupštine BiH iz Federacije BiH, od ukupno 28 mandata najviše je osvojila SDA – devet, slijedi Stranka za BIH i HDZ-HD sa po pet osvojenih mandata, dok je SDP osvojio cetiri mandata. Po jedan mandat dobili su Demokratska narodna zajednica (Fikreta Abdica), Bosanska stranka (BOS), Nova hrvatska inicijativa (NHI), Stranka penzionera umirovljenika (SPU) i Ekonomski blok – Hrvatska demokratska unija za boljitak. Iz Republike Srpske, od 14 mandata za ovaj dom, najviše je osvojio SDS – 5, Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) dobio je 3, Partija demokratskog progresa (PDP) 2, a SDA, Socijalisticka partija Republike Srpske (SPRS), Stranka za BIH i Srpska radikalna stranka (SRS) po jedan mandat.
Za Parlamentarnu skupštinu BiH iz Federacije BiH, pojedinacno, najviše glasova s podrucja opštine Gracanica osvojili su Armin Begovic (2189 glasova na listi SDA) i Ersan Šuša (555 glasova na listi Stranke za BiH).
U Zastupnickom domu Parlamenta Federacije BiH participirat ce cak 18 stranaka. Od ukupno 98 mandata, najviše je osvojila SDA – 32, potom koalicija HDZ-HD-HNZ – 16, zatim slijede S BiH i SDP sa po 15 osvojenih poslanickih mjesta. Bosanskoj stranci pripala su tri mandata, a po dva mandata dobile su: Demokratska narodna zajednica, Nova hrvatska inicijativa, Stranka penzionera-umirovljenika i Ekonomski blok HDU-za boljitak. Po jedan mandat u ovom skupštinskom domu dobile su Hrvatska seljacka stranka, Hrvatska kršcansko-demokratska unija, Savez nezavisnih socijaldemokrata, Gradanska demokratska stranka, Hrvatska stranka prava, Proeuropska narodna stranka, Hrvatski pravaški blok, Liberalno-demokratska stranka i Bosanska patriotska stranka.
U Zastupnicki dom Parlamenta Federacije BiH, pojedinacno, najviše glasova s podrucja opštine Gracanica osvojili su Muhamed Ibrahimovic (3849 glasova na listi SDA), Reuf Sokolovic (1604 glasa na listi SDP) i Alma Klokic (701 glas na listi Stranke za BiH).
Skupština Republike Srpske imat ce poslanike iz 18 politickih stranaka. Od ukupno 83 mandata, najviše je osvojio SDS – 26, zatim Savez nezavisnih socijaldemokrata 19, Partija demokratskog progresa 9, SDA 6, Stranka za BiH i Srpska radikalna stranka po cetiri itd.
U svim kantonalnim skupštinama u F BiH najviše mandata osvojile su SDA i HDZ i one ce, vjerovatno, kreirati buducu vlast na tom nivou.
Od 35 poslanickih mjesta u Skupštini Tuzlanskog kantona, SDA je osvojila 16, SDP 11, Stranka za BiH 6 i Bosanska stranka 2. Poslanici SDA su: Amir Fazlic, Bajazit Jašarevic, Mirsad Kukic, Dževad Mujkic, Emir Hadžihafizbegovic, Began Muhic, Camil Ahmetovic, Zuhra Avdic, Sead Jamakosmanovic, Munevera Becarevic, Fahir Subašic. Ismet Mešic, Abdulkadir Mulaosmanovic, Galib Avdic, Minka Kurtovic i Fahrudin Skopljak; poslanici iz SDP su: Denis Becirovic, Senahid Šakovic, Sead Cauševic, Ivo Divkovic, Tomo Babic, Sulejman Gutic, Refik Ahmedinovic, Zijad Omerdic, Tomo Vidovic, Igor Rajner i Mevlida Kunosic-Vlajic; poslanici iz SBiH su: Šehzada Salihbašic, Nedret Mujkanovic, Besim Imamovic, Enes Duvnjakovic, Mehmed Suljkanovic i Spomenka Micic; poslanici iz Bosanske stranke su: Azra Avdic i Muamer Dedic.
Za Skupštinu Tuzlanskog kantona, pojedinacno, najviše glasova s podrucja opštine Gracanica osvojili su Galib Avdic (1999 glasova na listi SDA), Sead Cauševic (1206 glasova na listi SDP) i Šehzada Salibašic (926 glasova na listi Stranke za BiH).
Dakle, u narednom, cetverogodišnjem mandatu, "narodne interese" iz Gracanice zastupat ce sljedeci poslanici: Reuf Sokolovic (SDP) i Muhamed Ibrahimovic (SDA) u Federalnom parlamentu, te Galib Avdic (SDA), Minka Kurtovic (SDA), Sead Cauševic (SDP), Senahid Šakovic (SDP) i Šehzada Salihbašic (S BiH) u Skupštini Tuzlanskog kantona.

Kako je glasala Gracanica

Mada se opcinska vlast u Gracanici upinjala da ostvari neki boljitak, njene ingerencije i dometi bili su nedostatni da zaustave eroziju povjerenja biraca u SDP. Izalud je bilo to što su izgradeni kilometri asfalta širom opcine, što se u gradu nije uradilo na komunalijama nikad više od kraja rata, što je, relativno, stabilna situacija u privredi… Izborni rezultati na podrucju opcine Gracanica uglavnom korespondiraju izbornim rezultatima na nivou Tuzlanskog kantona i Federacije Bosne i Hercegovine (tabele 1, 2, 3, 4 i 5) .
Za izbore je bilo registrovano 28.137 biraca, koji su glasali na 39 birackih mjesta. Na birackim spiskovima evidentiran je 241 birac, ili 0,86% više u odnosu na prethodne izbore. U biracke odbore Opcinska izborna komisija imenovala je ukupno 406 clanova i njihovih zamjenika. Na dan izbora, u birackim odborima bila su angažovana 342 clana i zamjenika. Za nadgledanje rada birackih odbora na dan izbora akreditovano je 330 posmatraca iz politickih partija i 55 posmatraca iz udruženja gradana, dok su za nadgledanje Opcinske izborne komisije bila prijavljena i akreditovana 3 posmatraca.
Od prvih poslijeratnih do ovogodišnjih opcih izbora, i na podrucju opcine Gracanica bilježi se stalni pad interesa biraca za ucešce u izbornom procesu (tabele 6 i 7).
Sa 88,64% izašlih na glasanje na opcim izborima 1997. godine, taj procent pao je na 59,94% na opcim izborima 2002. godine. Prema podacima Opcinske izborne komisije, na ovogodišnje izbore izašlo je 16.865 ili 59,94% birackog tijela, što je za 2.163 ili 8,27% manje u odnosu na prethodne opce izbore.
Interes glasaca još drasticnije je padao na podrucju grada Gracanice – sa 84,15% u 1997. na 56,58% u 2002. godini. Ispod 50% upisanih biraca izašlih na glasanje zabilježeno je na birackom mjestu koje obuhvata naselja Podgaj, Malta, Lamele i Varoš (48,66%). Slab odziv biraca ove godine zabilježen je u mjesnim zajednicama Donja Orahovica, Gornja Orahovica, Pribava itd.
Uporedni podaci o ostvarenom broju i procentu glasova po mjesnim zajednicama na lokalnim izborima 2000. i opcim izborima 2002. godine za tri najvece politicke stranke (SDP, SDA, S BiH), pokazuju da je SDP za nepune dvije godine izgubio više od polovine svog birackog tijela (Tabela 8). Na lokalnim izborima 2000. godine osvojio je 10.177 glasova ili 52,8% birackog tijela. Na ovogodišnjim opcim izborima osvojio je svega 4.606 glasova ili 29,5% birackog tijela. Izgubio je, dakle, 5.571 ili 54,7% biraca u odnosu na lokalne izbore 2000. godine.
Najviše glasova u masi SDP je izgubio na podrucju Mjesne zajednice Gracanica, dakle, u svom tradicionalnom uporištu. Na lokalnim izborima 2000. godine, za SDP je glasalo 3.622 biraca (ili 65,9%), a na ovogodišnjim opcim izborima 1.782 ili 41,1%. SDP je, dakle, "okrenulo leda" 1.840 nekadašnjih biraca ili 50,08% nekadašnjeg birackog tijela. To cini 33% ukupno izgubljenih glasova na nivou opcine. Rijec je o dosta velikom broju gradana, koji su izgubili povjerenje u SDP. Podsjecamo da biracko tijelo Mjesne zajednice Gracanica cini 29,1% birackog tijela opcine Gracanica.
Na lokalnim izborima 2000. godine, SDA je dobila 5.957 glasova ili 30,9%, a na opcim izborima 2002. 6.458 ili 41,3%. Dobila je, dakle, 501 ili 10,4% više glasova u odnosu na lokalne izbore 2002. godine.
Prema podacima za podrucje Mjesne zajednice Gracanica, na lokalnim izborima 2000. godine, SDA je imala 809 ili 14,7% glasova. Na ovogodišnjim opcim izborima ta je stranka osvojila 889 ili 20,5% glasova, odnosno svega 80 novih glasaca u odnosu na pomenute lokalne izbore.
Slicna situacija je i u ostalim mjesnim zajednicama na podrucju opcine Gracanica (Tabela 8).
Tabela pokazuje da je na lokalnim izborima 2000. godine SDP osvojio natpolovicnu vecinu u 8 mjesnih zajednica (Miricina 67,4%, Gracanica 65,9%, Soko 59,2%, Rašljeva 58,4%, Piskavica 57,4%, Donja Orahovica 55,8%, Lukavica 53,7% i Škahovica 51,4%), a da je na opcim izborima 2002. godine uspio "dobaciti" do 42,28%, samo u Mjesnoj zajednici Gracanica. U ostalim mjesnim zajednicama daleko je ispod tog procenta. Natpolovicnu vecinu na lokalnim izborima 2000. godine SDA je osvojila u sljedecim mjesnim zajednicama: Prijeko Brdo 66,2%, Vranovici 53,5%, Stjepan Polje 53,4% i Babici 52,9%. Na ovogodišnjim opcim izborima preko 50 procenata birackog tijela SDA je osvojila u pomenutim i još dvije nove mjesne zajednice. To su: Prijeko Brdo 89,5%, Stjepan Polje 66%, Babici 64,3%, Vranovici 61,2%, te Škahovica 57,3% i Gornja Orahovica 54,4%.
U poredenju sa ostvarenim rezultatima na lokalnim izborima 2000. godine, SDP je izgubio više od 25% svog birackog tijela u sljedecim mjesnim zajednicama: Soko 39,5%, Piskavica 32,8%, Miricina 27,6%, Gornja Orahovica 26,9%, Donja Orahovica 26,5%, Babici 26,4%, Prijeko Brdo 25,8% i Gracanica 24,8%. U apsolutnom iznosu, preko 250 biraca SDP je izgubio u sljedecim mjesnim zajednicama: Gracanica 1840, Donja Orahovica 540, Stjepan Polje 385, Soko 359, Miricina 347, Lukavica 249.
Isto tako, poredeci ovogodišnje rezultate sa ostvarenim rezultatima na lokalnim izborima 2000. godine, može se zakljuciti sljedece: i u relativnom i u apsolutnom iznosu SDA je u ovogodišnjim izborima osvojio daleko manje glasova u odnosu na broj izgubljenih glasova SDP. Više od 15% glasova, u odnosu na lokalne izbore 2000., SDA je osvojio u sljedecim mjesnim zajednicama: Prijeko Brdo 23,3%, Škahovica 22,7%, Soko 21,7%, Piskavica 21,7% i Gornja Orahovica 15%. Preko 50 novih biraca za SDA je glasalo u sljedecim mjesnim zajednicama: Stjepan Polje 86, Malešici 84, Soko 82, Gracanica 80, Lukavica 66, Miricina 65.
Opci zakljucak može biti sljedeci: po broju novih glasova, koje je dobila na ovogodišnjim izborima, SDA ne bi ostvarila tako dobar izborni rezultat da nije došlo do rekordne apstinencije birackog tijela, medu kojima je esdepeovih pristalica bilo najviše. Dakle, SDP je mnogo veci gubitnik nego što to pokazuju brojevi izgubljenih glasova, dok je SDA mnogo veci dobitnik u odnosu na relativno skromno povecanje broja svojih glasaca.

Neki uzroci izbornog poraza SDP

Uzroke poraza SDP politicki analiticari objašnjavaju katastrofalnim potezima "Alijansine vlasti" na globalnom planu (ekonomija, korupcija, tobožnja izdaja nacionalnih interesa Bošnjaka, nedosljednost i nesposobnost kadrova, licni interesi, itd.). Iako je u okviru Alijanse "obnašao" samo jedan, i to manji dio vlasti, na njega se srucila kazna nezadovoljnog birackog tijela, koje "nije moglo kidisati" da ode "u suprotni tabor", vec je otišla u apstinenciju, apatiju i bojkot izbora. Tako je otvoren put uspjeha nacionalnim strankama kao najopasnijim protivnicima SDP.
Ne treba zanemariti ni stalne dvorske spletke, male i velike udare unutar vrhuške SDP BiH, koji su proizveli "višak nepovjerenja" u njegove kadrove i vlast. Umjesto da se bave državom, istaknuti esdepeovci više su se bavili sobom i svojom vlastitom promidžbom. Logicno je da su biraci okretali leda onima koji nisu bili u stanju napraviti red ni u vlastitoj stranci, akamoli u državi. Teško steceni ugled SDP brzo se krunio i topio ne samo medu obicnim gradanima, vec i u najširem clanstvu. Faktura nije ispostavljena nesposobnim vrhuškama na svim nivoima, vec SDP kao cjelini.
Placena je isuviše visokom cijenom.
Opci izbori u jesen 2000. godine pokazali su da se biracko tijelo uveliko hladi prema socijaldemokratiji. Za ilustraciju, navodimo podatke sa opcine Gracanica u tabeli 9. SDP, dakle, nije ponovio rezultat sa lokalnih izbora u proljece 2000. godine, ali je na sebe prihvatio golemi rizik koaliranja i projektovanja Alijanse za promjene, žrtvujuci pri tome i dio svog izbornog rezultata. Sa puno entuzijazma vjerovalo se da je Alijansa za promjene jedini projekat, koji ima izgleda da "povuce kola iz blata".
Nažalost, nije bilo tako.
U osnovi dobro zamišljena, Alijansa za promjene djelovala je kao alijansa za zbrinjavanje nadobudnih, bolesno ambicioznih zaslužnika pojedinih njenih clanica, tromo nesinhronizovano, ucjenjivacki…
Malo je bilo vremena za državu.
To ne znaci da nisu pokrenute duboke promjene i pozitivni procesi, da se nije krenulo u pravom smjeru. Ali bilo je to sporo, doboga sporo. Preveliki zahvat u jednom isuviše malom vremenskom tjesnacu.
U mnoštvu grešaka "Alijansine vlasti", po mišljenju potpisnika ovih redova, jedna od najvecih bila je Odluka Vlade Federacije BiH, na samom pocetku mandata da prepolovi porez na place, s ciljem da rastereti privredu i podstakne ekonomski razvoj zemlje. Bio je to nedovoljno osmišljen potez, na prvi pogled popularan i perspektivno ucinkovit, koji ce se, nažalost, brzo pokazati kao pucanj uprazno. Kantoni su ostali bez znacajnih prihoda s kojim su raspolagali u ranijem periodu. To ce otvoriti trajnu krizu kantonalnih budžeta, koji nisu mogli redovno i kvalitetno servisirati obaveze budžetskim korisnicima, niti izvršavati ostale planirane funkcije. Posljedice pomenute odluke posebno su "zadeverale" Alijansinu vlast na podrucju Tuzlanskog kantona. Zbog zatecenih dubioza i dugova iz ranijeg perioda, ionako male place – pocele su još više kasniti, nastali su poremecaji u isplatama ostalih prinadležnosti, raslo je nezadovoljstvo i razocarenje, prije svega u SDP, kao "prirodnog" borca za ravnopravnost i socijalnu pravdu. Uslijedili su neprincipijelni napadi i prosvjedi, prvo boracke populacije, potom i ostalih budžetskih korisnika, koji su kontinuirano sinhronizovani sa pritiscima i štrajkovima nezadovoljnih radnika, iz pogodenih pogubnim ucincima ranije provedene privatizacije, posebno u oblasti hemijske industrije.
Pred vratima Vlade Tuzlanskog kantona iz dana u dan smjenjivale su se "igranke" raznih nezadovoljnika, koji su porucivali da ce se "za svoja prava" boriti do kraja i svim "raspoloživim sredstvima". Uz pomoc medija i sindikata, za sve propuste, i greške, bogzna cije u prošlosti, kao i za katastrofalne posljedice nekadašnje politike, javnost je odjednom pocela optuživati novu vlast. Nakon boracke populacije, krenuli su radnici "Polihema", Fabrike sode Lukavac i još nekih ranije upropaštenih fabrika, zatim prosvjetari, policija, cinovnici, socijala… Svi su, uglavnom, tražili pare, a pare se nisu mogle namicati s neba. Za to vrijeme Grabovac je "rasterecivao privredu Tuzlanskog kantona", koja je propadala pod pritiskom takozvanog energetskog lobija iz Sarajeva. Elektricnu struju iz tuzlanske termoelektrane prodavali su tuzlanskim hemicarima skuplje nego mostarskom aluminiju. Kad su se dugovi tih fabrika nagomilali "do neba", negdje na pocetku mandata Alijansine vlasti, gospodari struje "presjekli su žice", proizvodnja je prinudno obustavljena, a radnici "upuceni na brigu i staranje" Vladi Tuzlanskog kantona.
Od nove Vlade ocekivalo se cudo.
Na drugoj strani izborna groznica pocela je potresati domacu politicku scenu odmah cim je utvrden datum ovogodišnjih opcih izbora. U akciju su krenuli sindikati, pod parolom nezavisnosti, gotovo svi mediji na TK utrkivali su se da omalovaže, minimiziraju ili precute uspjehe i rezultate nove vlasti. U isto vrijeme, preuvelicavali su nesmotrene poteze, neuspjehe, sijali sumnje, raspirivali nepovjerenje i kritizerstvo… Vlast Alijanse tako postaje krivac i za greške svojih prethodnika. Ko te pita…
Izostale su, nažalost, adekvatne politicke mjere SDP kao jedne od vladajucih stranaka, na ciju adresu se pocinje svaljivati krivica za sve što nije valjalo u ovoj zemlji kako u prošlosti, tako i sadašnjosti. Ne primjecujuci da ga više potkopavaju partneri u Alijansi nego stranke iz opozicije, SDP nije nikada uspio izgraditi komunikaciju i politicko uporište u sindikatima, borackim organizacijama, nevladinom sektoru, nikada se nije ozbiljnije bavio selom. Nikada se nije ni trudio da taj politicki osjetljiv teren korektno "obradi" i pridobije za sebe. To su mnogo vještije "odradili" drugi.
S druge strane, i ono što je njegova vlast "odradivala" dobro, SDP nije uspio politicki kapitalizirati – ili nije bio sposoban za to. Rukovodstvo SDP bilo je ravnodušan posmatrac dok je njegove ministre u Vladi TK "cerecila" politicka mafija, nije se suprotstavio frakcionaštvu u vlastitim redovima, koje je sputavalo rad izvršne vlasti, pogrešno shvacena takozvana sloboda medija "obila se o glavu" SDP i njegovom ucešcu u vlasti. Mnogi promašaji u kadrovskoj politici na TK i po opcinama posljedica su oportunizma, forsiranja podobnih, umjesto sposobnih, nerazumijevanja, neprincipijelnih nagodbi sa partnerima u Alijansi…

Umjesto zakljucka

"Poraz SDP je glavna znacajka oktobarskih opcih izbora. Od prve stranke na državnoj razini, SDP se sunovratio na peto mjesto. Debaklom SDP okoristili su se SDA i S BiH, koje su sav svoj predizborni angažman orijentisale primarno protiv SDP. Kljucni razlog pada SDP je na personalnom planu. Svojoj stranci su direktno radili i rade o glavi prvi predsjednik SDP Nijaz Durakovic i njegov negdašnji proteže, sadašnji lider Zlatko Lagumdžija. Ozdravljenje SDP nije moguce samo uklanjanjem Durakovica, vec i Lagumdžije s liderske pozicije. SDP je nanio ne samo težak udarac sebi, vec i nadi da BiH ima snage da u dogledno vrijeme uspostavi perspektivnu demokratsku alternativu."
SDP je, dakle, zasluženo izgubio.
SDP predstoji veliko spremanje – ili propast.