PROŠLOST

Sajma Saric

Osnivanje Islamske citaonice (kiraethane) i drugih kulturno-prosvjetnih i humanitarnih društava u Gracanici pocetkom 20. stoljeca

The establishment of the first reading-room (kiraethana) and other educational and humanitarian societies in Gracanica at the beginning of the 20th century

Abstrakt: Uz ostala kulturno-prosvjetna društva s pocetka 20. stoljeca, posebno je obradeno osnivanje Islamske citaonice (kiraethane), koja je osnovana 1903. godine. Zahtjev za njeno osnivanje potpisalo je 50 uglednih gradana, cija su imena navedena u ovom prilogu. Islamska citaonica je imala znacajnu ulogu u kulturnom, društvenom, pa i politickom životu Bošnjaka muslimana u Gracanici.
Kljucne rijeci: kiraethana, citaonica, Gracanica

Abstract: The establishment of the first islamic reading-room (kiraethana) in Gracanica in 1903 drew as much of attention as the establishment of some other educational societies at the beginning of the 20th century. A demand for its establishment was signed by 50 wellrespected townsmen whose names will be listed. The Islamic reading-rom had a great role in cultural, social and even political life of Bosniacs (muslims) in Gracanica.
Key words: kiraethana, reading-room, Gracanica

Austro-ugarska okupacija Bosne i Hercegovine, 1878. godine, donijela je velike politicke promjene i pokrenula krupne društvene, ekonomske i kulturne procese u historiji ove zemlje. Ukupan kulturni razvitak Bosne i Hercegovine bio je podreden dugorocnim interesima Monarhije u ovom dijelu Balkanskog poluostrva. Odgovor takvoj politici predstavlja pojava opozicionih pokreta u vidu zahtjeva za vjersko-prosvjetnu autonomiju, koji se artikulušu u redovima muslimanskog i pravoslavnog stanovništva.

U književnosti i književnom životu, krajem 19. i pocetkom 20. stoljeca, pojavljuje se mnoštvo casopisa i kulturno-prosvjetnih društava, orijentiranih na razvijanje i afirmaciju pojedinacnih nacionalnih interesa.

Sa osnivanjem casopisa i kulturno-prosvjetnih društava, te otvaranjem citaonica, pocinje se stvarati i citalacka publika. Tako su potkraj 19. stoljeca citaonice i pjevacka društva postajali osnovni oblici i nove forme kulturne aktivnosti i kulturnog života u mnogim bosanskim kasabama. U citaonicama su se okupljali cinovnici, vojnici, poslovni ljudi, u njima se odvijao novi društveni život. One su imale obrazovne i humanitarne ciljeve. Njihovu ulogu ce kasnije preuzeti kulturno-prosvjetna društva. Aktivnost kulturno-prosvjetnih društava bila je usmjerena prvenstveno na širenje prosvjecenosti u narodu i podizanje kulturnog nivoa, ali istovremeno i ka stvaranju i jacanju neophodnih privrednih kadrova i domace inteligencije.

Uticaj ukljucenja Bosne i Hercegovine kao privrednog podrucja u srednjoevropski prostor sa visokorazvijenim kapitalistickim odnosima snažno se osjetio i na kulturno-prosvjetnom planu. Ekonomski ojacano i modernizovano gradanstvo sve snažnije istupa sa politickim i kulturno-prosvjetnim zahtjevima. Pocetkom 20. stoljeca sve je zapaženija prosvjetna i kulturna aktivnost mnogobrojnih citaonica i društava s nacionalnim predznakom.

Pred dolazak Austro-Ugarske u Bosnu i Hercegovinu, Gracanica je bila izrazito trgovacko mjesto, sa nešto vecom caršijom. Po popisu iz 1879. godine, imala je 613 kuca i 3.012 stanovnika (po popisu iz 1910. godine, broj stanovnika je narastao na 4.222 ). Odmah po okupaciji, kao i ostala slicna mjesta, dobija poštu, 1887. godine osnovnu školu, željeznicu itd. Broj prosvjetnih ustanova u Gracanici kasnije raste (otvaraju se viša djevojacka i zanatska škola, vjerske škole itd.), a ubrzano nicu i razna kulturno-prosvjetna društva i citaonice.

U kulturno-prosvjetnom i društvenom životu gracanicko gradanstvo osnivalo je ona društva koja su bila primjerena potrebama, interesima, tradiciji i navikama svakog pojedinog naroda.

Prema izvještajima o popisu društava Statistickog odjeljenja Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu, u periodu od 1878. do 1914. godine, Gracanica je imala dvanaest društava (deset u samoj kasabi, a 2 na selu). Prvo je registrovano 1896. godine pod nazivom “Gracanicka citaonica”, a zatim slijede: “Pcelarska podružnica” (1898.), “Freiwillge Feuerwehr”, tj. “Dobrovoljno vatrogasno društvoť (1899.), ŤIslamska citaonicať (1903.), “Srpska narodna citaonica” (1906.), Pododbor Srpskog potpornog društva “Prosvjeta” (1907.), “Turska citaonica” i knjižnica (1910.), “Srpski soko” (1910.), Pododbor “Gajreta” (1910.), “Trezvenost” (1912.), “Pobratimstvo” Kakmuž (1912.), “Srpski soko” Kožuhe (1912.).
Iz pregleda društava vidi se da su stanovnici Gracanice bili veoma otvoreni prema kulturno-prosvjetnim, humanitarnim, sportskim i nacionalnopolitickim idejama.

Podaci za ratni period (1914.-1918. godina) nisu iskazani kroz spiskove društava, ali, prema podacima casopisa Bosnische Bote (Bosanski glasnik), koji je izlazio za sve cetiri godine rata, može se zakljuciti da su neka egzistirala i u tom periodu.

Osnivanje “Gracanicke citaonice”, 1896. godine, ima veoma veliki znacaj u društvenom životu grada. U pocetku citaonica broji 22 clana, da bi u 1912. godini taj broj narastao na 46 clanova.

Islamska citaonica (kiraethana) u Gracanici (1903.) u pocetku je imala 63 clana, a kasnije se taj broj smanjuje na 52 clana.

Interesantno je napomenuti da je Turska citaonica i knjižnica u Gracanici, osnovana 4. 8. 1910. godine, imala prilikom osnivanja ukupno 240 clanova, a vec u 1912. godini taj se broj smanjio na 64 clana. Nije poznato zbog cega se broj clanstva više nego prepolovio. Uzroke treba tražiti u promjeni politickih prilika u kasabi ili pojacanom iseljavanju stanovništva pred Prvi svjetski rat.

Humanitarne ideje Pododbora Srpskog potpornog društva “Prosvjete” i Pododbora “Gajreta”, koji su imali zadatak da pomognu podizanju nacionalne inteligencije na univerzitetima i zanatlijskog i trgovackog podmlatka, naišle su na dobar odziv kod gracanickog gradanstva. Pododbor “Prosvjete” prilikom osnivanja (1909.) ima ukupno 109 clanova, a 1912. godine 42 clana. Pododbor “Gajreta” (1910.) ima 63 clana, a 1912. godine 66 clanova. Podaci o broju clanova drugih društava prilikom osnivanja izgledaju ovako: Vatrogasno društvo Gracanica 12 clanova, Srpska narodna citaonica 53 clana, a 1911. godine 84 clana, Srpski soko 32 clana, Srpski soko (Kožuhe) 30 clanova, Pcelarska podružnica 26 clanova, Pobratimstvo 15 i Trezvenost 45 clanova.

Prema jednom dokumentu Zemaljske vlade u Sarajevu, sva društva u Bosni i Hercegovini su potpadala pod nadzor i kontrolu nadležne upravne oblasti. U ovom slucaju, kao neposredna prvomolbena nadzorna oblast bio je Gradski kotarski ured u Gracanici, koji je imao pravo da na sve skupštine, zabave i predavanja pošalje svoga izaslanika.

Dokumentacija, nažalost, za sva društva nije sacuvana, za neka društva nije ni djelomicno sacuvana, za pojedina samo fragmentarno, dok se za neka sistematskim istraživanjem dva veoma znacajna fonda Zemaljske vlade u Sarajevu i Zajednickog ministarstva financija – odjeljenje za Bosnu i Hercegovinu u Becu, može gotovo cjelokupan rad rekonstruisati. Inace, ova dva znacajna fonda su nezaobilazan izvor za naucno istraživanje i šire proucavanje društveno-politickog i prosvjetno-politickog života u Bosni i Hercegovini.

Na osnovu istraženih fondova Zemaljske vlade za BiH i Zajednickog ministarstva financija za BiH, te pronadenih dokumenata o društvima u Gracanici, dat cemo prikaz osnivanja i djelovanja “Islamske kiraethane” u Gracanici, osnovane 1903. godine.

Iz dokumenta, originalne molbe (faksimil u prilogu), datirane 15. februar 1903. godine, doznajemo da su clanovi osnivaci (odnosno Privremeni odbor Društva Islamske kiraethane), uputili Zemaljskoj vladi u Sarajevu molbu da im odobri osnivanje i rad društva. Uz molbu priložili su prijedlog pravila društva, koja je trebala potvrditi i odobriti Zemaljska vlada u Sarajevu, kao i Zajednicko ministarstvo financija - odjeljenje za BiH u Becu.

Tekst molbe glasi:
Visoka zemaljska vlado,
Ponizno podpisani usuduju se najponiznije zamoliti Visoku zemaljsku vladu, da bi im blagoizvolila dozvoliti otvorenje islamske citaonice, za koju smjerno molbi pravila prilažu.
Svoju smjernu molbu potkrepljuju time, da osjecaju živu potrebu tog humanitarnog društva, da bi i oni bar na nekoji nacin svoju dušu i osjecaje oplemenjivati mogli citanjem dobrih i korisnih stvari.
Prema svojem odgoju i naravi ne mogu biti clanovima postojece citaonice u Gracanici, ne radi razloga nesnošljivosti ili prezira od cega daleko stoje, nego jedino radi toga, što se ne mogu prilagoditi onome duhu i onome vladanju, koje se od njih u ovakvom društvu zahtjeva.
Ponizno potpisani bi više puta vršili svoje vjerske dužnosti, a s druge strane htjeli bi da uživaju više slobodne kretnje, što ne bi dosadanjim pojedinim clanovima bilo pravo te time, te time da se uklone nesuglasice i svaki sukob odluciše se ponizno potpisani za dozvolu otvorenja nove citaonice zamoliti Visoku zemaljsku vladu za odobrenje.
U nadi da ce Visoka zemaljska vlada smjernu molbu uslišiti bilježe se u poniznosti.

Molbu su potpisali: Mujaga Kucukalic, Hafiz Seid Omerbegovic, Ahmed Širbegovic, Hadži Becir Tihic i M. Muftic. (prilog faksimil sa originalnim potpisima pet clanova Privremenog odbora):

Prema clanu 2. priloženih Pravila Islamske citaonice u Gracanici, citaonicko društvo sakuplja se sa ciljem, da rasprostire prosvjetu, izobraženje, covjecnost i prijateljsko zabavljanje, slijedecim sredstvima: citanjem politickih i poucno zabavnih dnevnika, znanstveno popularnih spisa i rasprava, te privredivanjem društvenih i drugih poštenih igara.

Dalje u pravilima, po uobicajenom redu, govori se o sredstvima citaonickog društva, clanovima društva, njihovim pravima itd.

Nakon što je Zemaljska vlada u Sarajevu, po uobicajenoj proceduri, poslala izvještaj (29. aprila 1903. godine) Zajednickom ministarstvu financija u odjeljenje za Bosnu i Hercegovinu u Becu, sa prilozima u vezi sa osnivanjem Islamske citaonice u Gracanici, stigao je pozitivan odgovor (6. maj 1903.), uz zahtjev da se, kako je vec Zemaljska vlada iz Sarajevu u izvještaju predložila, u cl. 2. Pravila “Islamske citaonice” unese dodatak “državljanstvo clanova i odredba o iskljucenju iz politickih razloga”.

(prilog kopija akta Zajednickog ministarstva financija u Becu).

Pravila su odobrena 14. maja 1903. godine, uz pecat Zemaljske vlade i potpis poglavara Zemaljske vlade Benka i od tada fakticki društvo i postoji.

(prilog prva i zadnja strana Pravila Islamske citaonice u Gracanici).

Uz akt o osnivanju ovoga društva, pored molbe i pravila društva, priložen je i spisak 50 clanova društva “Islamske kiraethane” u Gracanici od 15. aprila 1903. godine uz potpis Mujage Kucukalica predsjednika Privremenog odbora ovoga društva.

Prema tom spisku, clanovi društva “Islamska kiraethana” u Gracanici 1903. godine bili su:

1. Hadži Hafiz Hasan ef. Hadžiefendic, upravitelj Šerijatske sudacke škole u Sarajevu, 2. Ganibeg Muftic, nacelnik, 3. Mujaga Kucukalic, trgovac, 4. Hafiz Mehmed ef. Okic, muderis, 5. Ibrahim ef. Lemeš, kadija, 6. Hasan ef. Kadic, šerijatski vježbenik, 7. Salih ef. Alic, Ibtidaije mualim I, 8. Osman ef Ustavdic, Ibtidaije mualim II, 9. Hafiz Becir ef. Lika, 10. Širbeg Širbegovic, posjednik, 11. Hadži Mehmedaga Suman, trgovac, 12. Hadži Beciraga Tihic, trgovac, 13. Hadži Mujaga Prohic, trgovac, 14. Mustafa ef. Hadžic, trgovac, 15. Hadži Mujaga Muftic, trgovac, 16. Hadži Muharemaga Zukobašic, trgovac, 17. Hafiz Seid ef. Omerbegovic, posjednik, 18. Jasim-beg Pašic, posjednik, 19. Camilaga Helic, posjednik, 20. Hifzaga Džaferovic, posjednik, 21. Muharemaga Mujacic, posjednik, 22. Sadik-aga Mujacic, posjednik, 23. Salih ef. Sabrija, pekar, 24. Hadži Mustafa Sulejmanovic, posjednik, 25. Osman ef. Hifziefendic, diurnista (dnevnicar), 26. Hadži Abdaga Prohic, trgovac, 27. Mujaga Halilbegovic, trgovac, 28. Mujaga Smailbašic, posjednik, 29. Hakija Cerimagic, posjednik 30. Hadži Nuraga Prohic, posjednik, 31. Ibrahim ef. Cajic, posjednik, 32. Ibrahimaga Helic, posjednik, 33. Nuraga Naimkadic, posjednik, 34. Mehmed-aga Rešidbegovic, posjednik, 35. Rešid-aga Suman, posjednik, 36. Osman Nuri Muftic, posjednik, 37 Ahmetaga Širbegovic, posjednik, 38. Mustafa ef. Zukobašic, posjednik, 39. Omer ef. Hifziefendic, posjednik, 40. Osmanaga Kopric, trgovac, 41. Đulejman ef. Fazlic, trgovac, 42. Osman Mehinovic, posjednik, 43. Husejn-aga Omerbegovic, posjednik, 44. Mehaga Širbegovic, posjednik, 45. Hasan-beg Jusufbegovic, posjednik iz Orahovice, 46. Abdulah-aga Begovic, posjednik iz Sokola, 47. Hadži Ahmetaga Spahic, posjednik, 48. Mula Salih Šabic, posjednik, 49. Mujaga Dizdarevic, posjednik iz Sokola i 50. Šemso Hifziefendic, posjednik.

Vecinu ovih clanova naci cemo kasnije u Turskoj citaonici, kao clanove i osnivace Turske citaonice i knjižnice.